субота, 19. фебруар 2011.

Moj astrix....... :-******


BIOGRAFIJA
  Astrix's musical agenda is the ultimate clash, where underground vs. mainstream transforms to uplifting Trance composed with sophisticated melodies, a sprinkle of progressive House, and some occasional vocals. This audio clash is where Astrix's music have emerged from & been embraced by hundreds of thousands across so many nations and continents. As an incredibly popular DJ and producer, Avi Shmailov, aka Astrix, always thinks ahead how to tailor his sets and productions for his devoted fans, but not forgetting to please the casual dancers. Astrix needs to connect with everyone in the crowd, those who are unfamiliar with his works and at the same time with his followers throughout the years.

Rewind back to 2002, Astrix is signed to leading label HOMmega and is introduced to the world with his debut album "Eye To Eye". Things started to roll for Avi Shamilov from that point on, the world wide scene fell captivated with his unique, smart melodic style. Touring massively after the "Eye To Eye" album release didn't leave much studio time for Avi, it took two years to write & perfect his 2nd album, "Artcore" which came out in 2004. "Artcore" raised the bar with groundbreaking achievements if in CD sales, tracks used in movies, video games and TV commercials.

Once Astrix's musical sound got familiarized as his trademark, he turned to invest the years after to developing his DJ persona. Compiling & producing for leading brands such as: "Nu-clear Visions of Israel" (Tip/2003), "Psychedelic Academy" (Hit Mania/2005) and "Astrix & Friends" (DJ mag/2007). In 2009 Astrix's label, HOMmega productions, was the first to release an Astrix digital artist album, on a compact stick flash drive format, "One Step Ahead" (HOMmega/2009)

Evolving into one the world known DJ MAG TOP 100 DJs placed Astrix on the roads for an almost nonstop world wide tour. He rocked festivals across the globe including Dance Valley, SW4, Creamfileds, Love Parade, UAF, Planeta Atlantida and headlined nights in the best clubs and venues such as Alexandra Palace, Brixton Academy, Pacha, Ministry of sounds, The City, Volume, Nox and so many more which he visited repeatedly .

Over the last couple of years, studio time was a rare commodity for Avi Shamilov, but never the less he always managed to find the extra hours to work on his 3rd studio album for HOMmega. ‘Red Means Distortion’ is the result of some very late night sessions, everything to reach the perfection he needs to return back to those who were waiting patiently for his 3rd studio album.

Acid Rocker EP (HOMmega/2010) is the first appetizer from Astrix's long awaited new studio album, "Red Means Distortion". True to his worldwide reputation, Astrix delivers an uplifting anthem with a top notch crystal clear production, fusing soft emotional riffs with rolling groove that climaxes into such a bang that no dance floor can resist. As bonus material to the "Acid Rocker EP", included are the Pixel remix for the huge international hit "Closer To Heaven" (feat. vocalist Michele Adamson) and, a fresh new GMS 2010 remix to Astrix's classic all-time-hit "Eye To Eye".

Starting from August 2010, Astrix is releasing ongoing free download mix sessions under the title "Trance for Nation". As a well known "global trance rocker", stay tuned and expect nothing less then top notch trance productions!


 
 

Moc je u vama - Louise Hay


Lujza Hej - Amerikanka koju smatraju jednim od osnivaca pokreta za samopomoc. Imala tesko detinjstvo, u adolescenciji prezivela zlostavljanje, incest. Prekretnica u njenom životu je izlecenje od raka. Umesto lekova i operacija, odlučila se za afirmacije, vizuelizacije, pročišćavanje načinom ishrane i psihoterapiju. Ozdravila je za šest meseci. Među njenim najpoznatijim knjigama su “Izlečite svoje telo”, “Možete da izlečite svoj život”, “Volite svoje telo”, “Moć je u vama”.

Metode koje zagovara Lujza Hej su, zapravo, stare vekovima i ima ih u drevnim duhovnim učenjima. To je način da promenite svoj život ukoliko ste voljni da promenite svoj način razmišljanja. Umesto da se utapate u samosažaljenju, izgovarajte afirmacije.

U početku će vam to delovati mehanički, no čak i tada vaše reči imaju snagu. Osvestite svoj negativni govor, izbacite izraze poput “trebalo bi”, “moram”, “ali”. Ne ogovarajte, ne kritikujte, ne šalite se na sopstveni račun koristeći ružne reči. Evo vam primera. Kad Galeksić kaže “ja se zovem Goran, a tata me zove stoko jedna”, svi smo skloni da se nasmejemo, jer je napravio šalu. Humor u Srba se dosta zasniva na nipodaštavanju sebe ili drugih. Valjalo bi to menjati.

Kada potiskujete osećanja, ona će se pojaviti u telu kao nezdravost. Desna strana je muška, ona iz koje dajemo. Kad imate zdravstveni problem na desnoj strani tela, imate problem sa nekim muškarcima u vašem životu. Leva strana je ženska, ona kojom primamo. Zdravstveni problem na levoj strani ukazuje na nerešena osećanja sa ženama u vašem životu. Vrlo često, bolesni ljudi su ljudi koji ne umeju da kažu ne. Za početak, trebalo bi da nauče da izgovaraju “ne” i “neću”. Vrištanje je dozvoljeno i poželjno. Jednostavno, priznajte dete u sebi i radite sa njim. Najvažnije je da volite sebe. To je, kažu, recept za svetski mir.

Lujza Hej smatra da je jedan od najbržih načina da se oslobodite onoga što ne želite da to blagosiljate ljubavlju. Izgovarajte: “Blagosiljam te ljubavlju, oslobadjam te i puštam te da odeš.” Ovo uspeva sa ljudima, stvarima, situacijama. Najbolji način da dobijete ono što želite su afirmacije. Život je tu zbog vas. Treba samo da zatražite. I potom dozvolite da se dobro dogodi.

Ovaj put metafizike i duhovnosti nije lak. Ali mi smo ljudi novog milenijuma i ere vodolije, koja, smatraju, predstavlja put u duhovnost. O ovim stvarima se odavno zna u razvijenim zemljama u svetu. To što one počinju da dopiru do malih država je veoma dobar znak.



Duboko, unutar mog bića nalazi se beskonačan izvor ljubavi.

Sada dopuštam toj ljubavi izlazak na površinu. Ona ispunjava moje srce, tijelo, um, svijest, moje cijelo biće, zrači iz mene u svim smjerovima i vraća mi se udvostručena, što više ljubavi koristim i dajem, to sve više i više moram davati, jer je potreba za njom beskrajna.

Upotreba ljubavi doprinosi da se osjećam dobro; ona je izraz moje unutarnje radosti. Ja volim sebe i, prema tome, ljubavlju se brinem o svom tijelu, s ljubavlju ga hranim zdravom hranom i pićem. S ljubavlju ga njegujem i odjevam, i moje tijelo s ljubavlju odgovara zdravljem i energijom.

Ja volim sebe i, prema tome, pobrinula sam se za udoban dom, koji ispunjava sve moje potrebe i u kojem je užitak boraviti. Svaku sobu ispunjavam vibracijama ljubavi, tako da će svatko tko uđe, uključujući i mene, osjetiti tu ljubav i biti ispunjen njome.

Ja volim sebe i, prema tome, radim posao u kojem iskreno uživam. To je posao koji koristi moje stvaralačke talente i sposobnosti. Radim s ljudima i za ljude koje volim i koji vole mene, i dobro zarađujem.

Ja volim sebe i, prema tome, ponašam se i mislim s ljubavlju prema svim ljudima, jer znam da mi se ono što odašiljem prema van, udvostručeno vraća. Ja privlačim samo ljude ispunjene ljubavlju jer su oni ogledalo onoga što sam ja. Ja volim sebe i, prema tome, zaboravljam i u potpunosti se oslobađam prošlosti i svih iskustava iz prošlosti.

Slobodna sam. Ja volim sebe i, prema tome, živim u potpunosti, u sadašnjosti, doživljavajući svaki trenutak kao dobar, znajući da je moja budućnost svijetla, radosna i sigurna, jer sam ja voljeno dijete svemira i svemir sa ljubavlju brine o meni sada i zauvijek. To je tako! Volim vas






!

среда, 16. фебруар 2011.

PSIHOLOGIJA

Psihologija je naučna disciplina koja se bavi sistematskim proučavanjem psihičkog života (procesa i osobina)ljudi i životinja, a na osnovu objektivnog ponašanja i neposrednog iskustva.
Proučava individualna i grupna ponašanja. Sama reč psihologija znači „studija duše“. Tokom istorije, još od antičkog doba, psihologija je bila grana filozofije, da bi u XVIII i XIX veku, započela svoj „vlastiti put“ kao nezavisna naučna disciplina. Ipak, danas je psihologija vrlo vezana za biologiju i društvene nauke.

Psihologija proučava dve tačke psihičkog života ljudi, odnosno duševnog života a to su:
Psihički procesi
Psihičke osobine

Kao široka oblast, psihologija ponekad ostavlja utisak neujedinjenosti, raspršenosti. Deli se na primenjene i eksperimentalne ili teoretske ogranke. Neke od primenjenih ogranaka psihologije čine: klinička psihologija, koja se bavi dijagnozom i terapijom mentalnih poremećaja; industrijska psihologija se koristi prilikom odabira radnika i generalno u poslovanju; pedagoška psihologija koja se bavi psihološkom stranom vaspitanja i obrazovanja. Eksperimentalna ili teoretska psihologija se sastoji od dečije, obrazovne, socijalne, razvojne, fiziološke i komparativne psihologije.

Dečija psihologija primenjuje psihološke teorije i istraživačke metode radi proučavanja dece; obrazovna psihologija se bavi problemima vezanim za procese učenja; socijalna psihologija se bavi grupnom dinamikom i drugim aspektima ljudskog ponašanja u društvenom i kulturnom okruženju; i komparativna psihologija se bavi razlikama u ponašanju različitih vrsta živih bića, na primer, ljudi i životinja.

Stvari koje proučavaju psiholozi pokrivaju širok spektar, počev od shvatanja prilikom procesa učenja, opažanja, inteligencije, motivacije, emocija, percepcije, karaktera, mentalnih poremećaja i studije razlika i uticaja okoline na formiranje karaktera i ličnosti.

Psihologiju mnogi ljudi smatraju društvenom naukom, ali ona predstavlja mešavinu prirodnih i društvenih nauka. Za njeno razumevanje potrebno je znati kako funkcionišu pojedini organi u ljudskom telu, prvenstveno oni koji su vezeni za mozak i stvaranje i lučenje hormona.
Psihološke discipline

Pod jedinstvenim imenom psihologija možemo naći mnoštvo povezanih disciplina. To su:
eksperimentalna psihologija - koja se bavi proučavanjem reakcija čoveka na namerno inducirane podražaje, bilo fizičke, bilo socijalne.
socijalna psihologija - koja proučava ljude i njihovo ponašanje u međuzavisnosti sa njihovom (ljudskom) okolinom, sve oblike međuljudskih odnosa, kao i ponašanje grupe kao celine.
klinička psihologija - koja proučava (i traži lek za) patološke oblike ponašanja.
ergonomija - koja proučava odnos čoveka prema radu i nastoji pronaći načine što boljeg prilagođavanja rada čoveku.
životinjska psihologija
razvojna psihologija
pedagoška psihologija
psihoterapija

Metodologija psihologije

Eksperimentalni rad sa ljudima kao subjektima povlači legalna i moralna ograničenja, zbog čega se najznačajniji deo istraživanja obavlja sa životinjama sa nadom da je steknuto saznanje o psihofiziološkim funkcijama i ponašanjima moguće preneti na iskustva sa ljudima.

Glavne metode koje se koriste za istraživanja sa ljudskim subjektima i kolektivima čine: posmatranja unutar i van laboratorije, intervjui, psihološki testovi tj. psihometrija, laboratorijski eksperimenti i statističke analize.

Psiholozi
Sigmund Frojd
Karl Gustav Jung
Hauard Gardner
Leopold Sondi
Abraham Maslov
Sabina Špilrajn
Erih From
Hans Jurgen Ajzenk
Čarls Spirman
Džon Votson
Vilhelm Vunt
Erik BernKorisni saveti u borbi protiv depresije

Postavljeno: 18.01.2010

Za očekivanje je da se depresivni bolesnik oseća bolesno, kao i svaki drugi bolesnik. Nema smisla „truditi se izgledati pribrano“. S obzirom na to da je depresija bolest, osoba sa ovim tegobama se može povući i po potrebi leći, a da zbog toga ne oseća grižu savesti. Bolesnici ne moraju stalno da se pravdaju za svoje postupke niti da se prisiljavaju da čine bilo šta što im tog trenutka ne pričinjava zadovoljstvo. Ne treba donositi odluke dok oboljenje traje, npr. raskid sa partnerom, prodaja kuće ilii promena radnog mesta. Odluka je u tom momentu „depresivno“ obojena. Zbog suženih vidika, ovakve odluke su pod negativnim uticajem i kasnije sledi kajanje zbog donošenja odluka u ovakvom stanju.
Broj dnevnih zadataka tokom oporavka treba da se povećava i takođe ne bi trebalo da se zaboravi nagrada za postignuto - treba sebi prirediti neku malu radost, počevši od buketa cveća do odlaska u pozorište i slično.
Kako mogu doprineti uspešnoj terapiji?
70% bolesnika koji uzimaju antidepresive dobro reaguje na prve propisane lekove. Lečenje suštinski zavisi od toga koliko dosledno bolesnik uspeva da se drži uvedenih psihoterapijskih mera.
Molimo da terapiju nikada ne prekidate sami i pre vremena, ne dozvolite da mišljenje drugih negativno utiče na Vas. Uvek imajte na umu: „Dobro mi ide, jer nastavljam sa terapijom.“
Šta da radim ako se simptomi ponovo jave?
Ako se prvi znaci depresije ponovo jave, ne čekajte predugo. Što pre počnete terapiju, to je bolest slabija i ponovna depresivna epizoda se uspešno može lečiti. Ako se u Vašem slučaju radi o bolesti u fazama, postoji veliki broj lekova (litijum, karbamazepin, valproinska kiselina), koji su označeni kao stabilizatori raspoloženja. Ukoliko se redovno uzimaju (u trajanju od više godina), ovi lekovi, kod određenog broja bolesnika, mogu sprečiti ponovno javljanje depresivnih epizoda.
Kako članovi porodice mogu da sarađuju?
Poznato je da, u velikom broju slučajeva, bolesnici ne pate zbog same bolesti, već zbog nerazumevanja najbližih. Doktorima je postalo uobičajeno da od bolesnika dobiju molbu da porodici objasne kakva je priroda depresije, jer članovi porodice nemaju razumevanja za obolelog.
Depresivne osobe nisu se iznenada „ulenjile“ ili postale ćudljive ili nezahvalne - one boluju od teške bolesti, koja se spolja ne može videti, ali koja može da se leči. Često se može čuti rečenica: “Pre bih nogu slomio nego da ponovo budem depresivan.“ Kod preloma noge okolina pokazuju sažaljenje, dok kod depresije, često, nerazumevanje.
Članovi porodice bi trebalo da prihvate depresiju kao tešku bolest, koja posle izvesnog vremena vodi ka tome da se ponašanje obolelog bitno menja. Zadaci se više ne obavljaju na uobičajeni način i u tim trenucima su posebno potrebni ohrabrivanje, toplina i priznanje. Opomene tipa: „Glavu gore, biće bolje“ ili „Saberi se“ sigurno ne pomažu. Bolesnici se bore sa osećanjem da nisu više ista osoba kakva su bila pre bolesti. Članovi porodice treba da ih rasterete, da na sebe preuzmu većinu zadataka i da bolesnike stalno motivišu da izdrže terapiju, jer uspeh zavisi od redovnosti i istrajnosti.
Pružajući razumevanje i ljubavi, članovi porodice mogu značajno pomoći bolesniku da prevaziđe depresiju. Saosećajnost umiruje bolesnika, dok bodreći saveti mogu imati suprotan efekat, izazivajući bespomoćnost kod bolesnika i na taj način ga još više mogu saterati u ugao.


Depresija bolest današnjice

Postavljeno: 22.12.2009

Koji su tipični simptomi depresije?
Depresija se sastoji od velikog broja telesnih i psihičkih simptoma. Često je teško postaviti dijagnozu. Bolesnik često teško može da razume da se iza mnogih telesnih simptoma zapravo krije depresija. Ovakva slika bolesti opisuje se kao larvirana depresija koja je po sredi kada se pre svih pojavljuju sledeći telesne tegobe:

* Poremećaji sna
* Stezanje u grlu i grudima
* Problemi sa apetitom
* Gubitak težine
* Zatvor
* Glavobolja
* Bolovi u vratnom ili kičmenom delu
* Tegobe organa za varenje, tegobe sa srcem
U slučaju postojanja navedenih simptoma, lekar će preduzeti sva potrebna ispitivanja. Ukoliko se pronađe nekakav organski uzrok, isti će se svakako lečiti. Često obolelom teško pada da prihvati da se iza telesnih tegoba krije depresija i da poveruje da će po uspešnoj terapiji depresije, ove telesne tegobe da nestanu. Za uspeh terapije je, dakle, vrlo bitno razumeti da se u pozadini drugih bolesti i simptoma može kriti depresija.
U daljem toku bolesti se pored ovih telesnih tegoba razvijajaju i drugi simptomi. Bolesnik u sve većoj meri postaje bezvoljan, razvija se osećanje beznađa, pojačava se strah da nikada neće doći do ozdravljenja, ne može ničemu više da se raduje, a neki bolesnici povremeno imaju i osećaj da su u dubini mrtvi ili da su kao obamrli.
Šta je sa suicidalnošću?
Da je depresija jedno teško oboljenje, vidi se po tome što još uvek oko 15% obolelih, na žalost, sebi oduzme život, 20 do 40% pokuša samoubistvo, a do 80% pacijenata pod uticajem svoje bolesti razmišlja o tome da sebi oduzme život.
Važno je da bolesnici imaju hrabrosti da o tome otvoreno razgovaraju sa svojim lekarom, ali i sa članovima porodice. Uprkos težini oboljenja, depresija se ubraja u bolesti koje se uspešno mogu lečiti.
Koje vrste terapije lekovima postoje?
Od 1957. postoje lekovi za lečenje depresije, tzv. antidepresivi. Oni u mozgu utiču, između ostalog, na metabolizam određenih neurotransmitera i na taj način pokreću antidepresivno dejstvo. U ovoj grupi postoje lekovi koji pored svog dejstva na popravljanje raspoloženja, utiču više na smirenost i drugi, na aktivnost. Treći su pak u pokretačkom smislu neutralni. Zbog toga je važno da i bolesnici i lekari znaju kakve su tegobe u pitanju kako bi se odabrao odgovarajući antidepresiv. Simptomi treba da se opišu što je moguće preciznije. U suštini, o antidepresivima treba da se zna da oni sami utiču na popravljanje raspoloženja. Od odlučujućeg značaja je da ne deluju odmah nego tek posle jedne, dve ili čak šest sedmica. Bolesnici često teško razumeju da lek treba da uzimaju danima, a da ne osete nikakvo poboljšanje. Bolesnik zato ne treba da bude nestrpljiv i da propisani lek isključi prevremeno ili na svoju ruku.
Antidepresivi ne stvaraju zavisnost. Istovremeno neki lekovi iz grupe antidepresiva, mogu usled naglog prestanka uzimanja da prozrokuju tzv. fenomen diskontinuacije (unutrašnji nemir, mučninu, znojenje, glavobolju). Zbog toga se antidepresivi moraju isključiti obazrivo (postepenim smanjivanjem doze u trajanju od nekoliko sedmica). Terapija depresije traje dugo. Po povlačenju simptoma, potrebno je nastaviti terapiju najmanje šest mesci pre nego što započne smanjivanje doze. Kod bolesnika kod kojih je u pitanju ponovljena depresivna epizoda, lečenje traje i duže. Mnogi bolesnici misle da mogu odmah da isključe sve lekove čim se javi poboljšanje. To, na žalost, vodi ka ponovnoj pojavi tegoba, sa produžetkom trajanja oboljenja kao posledicom. Iz ovoga se vidi koliko je bitno da se bolesnik dosledno pridržava saveta svog lekara.
Svakako da i antidepresivi imaju neželjena dejstva. Na žalost, ona se pojavljuju najčešće na početku lečenja i upravo zbog toga traže spremnost da se lek i dalje uzima. Takozvani klasični, stručno nazvani triciklični antidepresivi, tokom lečenja često dovode do povećanja težine i do iritirajućeg, ali bezopasnog sušenja usta, te umaranja, zbog čega je preporučljivo da se ovi lekovi uzimaju uveče. Jedna grupa antidepresiva, razvijena poslednjih godina, tzv. selektivni inhibitori preuzimanja serotonina (SSRI) ne stvaraju umor. Tipična neželjena dejstva ovih lekova na početku lečenja su jutarnja mučnina, izrazit unutrašnji nemir i glavobolja. Ovi novi antidepresivi u manjoj meri dovode do povećanja težine i bolesnici ih uglavnom dobro podnose.
Lekar je jedini koji može da odluči koji lek je odgovarajući za kojeg bolesnika.
Koje vrste terapije bez lekova postoje?
Na početku lečenja na prvom mestu se nalazi tzv. prateća psihoterapija, dakle ohrabrujući, dobronameran razgovor koji pruža objašnjenj i uveravanje da postoji naklonost i razumevanje.
Mogu se primeniti određeni psihoterapeutski postupci ako su depresiju izazvali realni, teški životni događaji, kao što su gubitak posla, razvod ili gubitak bliske osobe. Kognitivno-bihejvioralna terapija pokazuje bolesniku puteve iz njegovog, depresivnog ugla. Bolesnici treba da izgrade realna očekivanja, kao i sposobnost da savladaju životne probleme, koje su za vreme bolesti doživljavali kao nerešive.
Seksualno ponašanje i alkoholizam

Autor: psiholog Žilijeta Krivokapić Postavljeno: 18.11.2009

Teškoće u definisanju normalne seksualnosti leže u širokom dijapazonu njenog ispoljavanja, individualne i socijalne specifičnosti. Prihvatljiv konstrukt za definisanje normalnosti je sledeće određenje: u okvir norme mogu se svrstati seksualne aktivnosti, ponašanja i radnje koje se javljaju kod zrelih pojedinaca različitog pola, njima su prihvatljive, ne štete njihovom zdravlju i ne narušavaju norme zajedničkog društvenog života.
Seksualnost
Proučavanje seksualnosti bilo je, a po mnogo čemu i ostalo, tabu oblast. Za to postoje mnogi razlozi, jedan od najznačajnijih je istorijsko nasleđe. Istraživanje seksualnosti krenulo je preko poremećaja i abnormalnosti i danas je mnogo lakše odrediti devijacije od sadržaja normalnog seksualnog ponašanja.

Normalan seksualni nagon uslovljen je anatomskim i fiziološkim integritetom mozga i funkcijom seksualnih centara. Modifikacije ili slabljenje nagona često je posledica fizioloških faktora, od kojih su najčešći: zloupotreba supstanci, depresija i stresna stanja.
Bolesti zavisnosti
Proučavanje bolesti zavisnosti, sa druge strane, već dugo je u samom vrhu naučnog istraživanja. Iskonska potreba čoveka da obezbedi užitak, spokoj, blagostanje ili zaborav, vekovima ga je vodila u ekperimentisanje sa supstancama koje menjaju svest.

Alkohol je bio i ostao najdostupnija i najzloupotrebljavanija supstanca. Hronična upotreba dovodi, relativno brzo, do stvaranja alkoholne zavisnosti. To je kompleksan poremećaj, koji osobu menja i oštećuje na telesnom, socijalnom i psihičkom planu.
Obrazac seksualnog funkcionisanja alkoholičara
Povezivanje ove dve oblasti ( alkoholizam i seksualnosti) bila je centralna tema ovog rada. U naučnim radovima malo je istraživana ova veza. Predmet interesovanja dominantno je bio vezan za seksualne disfunkcije, koje se javljaju kao posledica alkoholizma ili agresivno ponašanje koje nastaje usled konzumacije alkohola. Polazeći od teze da je seksualnost složen fenomen koji ne možemo svesti na frekvenciju odnosa ili broj partnera, već da se seksualna želja ili seksualna budnost vidi u različitim seksualnim aktivnostima i doživljajima, želeli smo da ispitamo aspekt uobičajenog, normalnog ponašanja zavisnika i da kliničkoj slici ili razumevanju alkoholičara damo potpuniji uvid.

Za zadovoljavajuće ili adekvatno seksualno funkcionisanje neophodno je zdravlje i određen način života, kod alkoholizma imamo značajne izmene oba faktora. Naša očekivanja odnosila su se na izmene u seksualnom ponašanju nastale kao posledica upotrebe alkohola. Rezultati su delom potvrdili očekivanja.

Sa teorijskih polazišta, neke zasnovane hipoteze nisu potvrđene, ali je evidentirana tendencija u ponašanju za koju se može reći da je „obrazac seksualnog funkcionisanja alkoholičara“. Uvažili smo, svakako, otpore u ispitivanju seksualnosti, karakteristike ličnosti zavisnika, kao i trenutak lečenja koji utiče na neke procene.

Pored erektilnih smetnji ili teškoća u genitalnom odgovoru, „obrazac“ se odnosi na emocionalnu komponentu u seksualnom ponašanju, odnosno, bliskost ili stepen intime sa partnerom.

Izlazeći iz strogih bioloških zakona reprodukcije, čovek je vremenom svojoj seksualnosti dodao ljubav, privrženost, bliskost i poštovanje. Podaci iz sfere seksualnosti koji govore o ovoj vezi (ljubavna predigra, osećanja tokom seksualnih aktivnosti, konkretna seksualna ponašanja) ukazuju da su na ovom planu alkoholičari oštećeni svojom bolešću.

Neka istraživanja govore u prilog smanjivanju seksualnog nagona kod alkoholičara u vidu inhibirane seksualne želje. Podaci u istraživanju (deo o snovima, maštanja i masturbacija) ne potvrđuju pad libidinozne energije.

Alkoholičari se češće samozadovoljavaju i tokom sanjanja snova sa seksualnim sadržajem lako dožive orgazam. Njihove potrebe za seksualnim kontaktom su veće od onih koje imaju, ali na planu realizacije su manje uspešni, učestalost koitusa je smanjena. Zaključujemo da alkohol izaziva smetnje u seksualnim odnosima, jer je njihova frekvencija manja, odnosi kraće traju i opisani su sa manje intenzivnih osećanja.

Na stavove prema seksu alkohol nije imao mnogo uticaja, bazični stavovi o seksualnosti nisu modifikovani zloupotrebom alkohola.

Na nivou ličnosti, potvrđena je poznata slika alkoholičara kao: nepoverljive, neiskrene i sebične osobe, neefikasne i nekritične, egocentrične i neistrajne, sa izraženom čulnosti, „gladne stimulacije“, sklone negativnim emocijama, sa lakim razvijanjem osećanja povređenosti, emocionalno nestabilne.

Ove crte ličnosti dodatno potkrepljuju tezu o „obrascu seksualnog funkcionisanja alkoholičara“, jer seksualnost podrazumeva potrebu za razmenom i bliskošću i na telesnom i na emotivnom planu, na kojem su alkoholičari insuficijentni.

Teorijski i praktični značaj ovog rada nalazi se u boljem razumevanju klinčke slike alkoholizma, definisanju terapijskih ciljeva i pripreme preventivnih programa.
Alkoholizam kao socio-medicinska bolest
Alkoholizam kao socio-medicinska bolest je „broj tri u svetu“ (po posledicama, oboljenjima i smrtnosti) i zahteva kontinuirano proučavanje i istraživanje. Manifestacije zavisnosti evidentiraju se u svim sferama života. Teorijski značaj ovog rada nalazi se u razumevanju ličnosti alkoholičara i izmenama koje nastaju usled hronične upotrebe alkohola na njegovu seksualnu/polnu želju i obrasce seksualnog funkcionisanja.

Lečenje alkoholizma je dug, kompleksan i skup proces. Apstinencija je samo jedan od zahteva lečenja, ne i cilj terapije.
Nužna je kompletna restrukturacija porodice sa prihvatanjem novih oblika ponašanja, vraćanjem uloga, bliskosti, poverenja, otvorene i jasne komunikacije.
Porodična terapija najčešće se zasniva na sistemskom pristupu i u lečenju učestvuje saradnik „kopacijent“.

Seksualni problemi se „podrazumevaju“, eventualno evidentiraju, ali se tokom terapije na njima konkretno ne radi. Zahteva se da se novi oblici ponašanja prihvate i „očekuje“ da se oni prenesu i na oblast seksualnog funkcionisanja. Nekoliko dostupnih kliničkih izveštaja upućuju na zaključak da ne dolazi do unapređenja seksualnog prilagođavanja neposredno nakon tretmana alkoholizma. (Jensen, 1984, O’Farrell, Kleinke, Cutter, 1998).
Alkoholizam negativno utiče na seksualnost
Rezultati našeg istraživanja ukazuju da je seksualnost modifikovana ili oštećena usled hroničnog opijenja i da se osobenost ovih izmena više ogleda u emocionalnoj sferi, bliskosti i otvorenosti, nego u neadekvatnom seksualnom odgovoru“.
Prihvatajući značaj emocionalno-seksualnog sklada u partnerskim relacijama, očekujemo da oporavak bude brži i efikasniji ako tokom terapije značajnije obratimo pažnju ili intervenišemo u domenu seksualnosti.

Upotreba alkohola u „društveno prihvatljivim dozama“, smanjuje neke seksualne inhibicije, stvarajući osećaj opuštenosti, smanjene odgovornosti i povećan interes za seks, što sve može da olakšava seksualno uzbuđenje. Povremena upotreba alkohola veoma često ima upravo ove motive, mada ljudi zaboravljaju na multifaktorijalnu uslovljenost njegovog dejstva, koje pored farmakoloških uključuje i psihološke, socijalne i aktuelne komponente.

Preventivni programi moraju uvažiti iskustvo koje ljudi imaju sa alkoholom i na kojem baziraju stavove o moći alkohola na seksualnom planu. Istraživanja koja ukazuju da se seksualnost neminovno modifikuje kod kontinuirane upotrebe ili unošenja većih količina alkohola su odličan oslonac za razbijanje mitova i dugoročno odlučivanje.

Muškarci su posebno osetljivi u domenu svoje seksualnosti i moraju biti jasno informisani o negativnom dejstvu alkohola, koji im ne daje snagu i potenciju, već naprotiv oduzima mogućnost za kvalitetan i bogat seksualni život, uz dodatne erektilne smetnje.
Alkohol kao droga
Droga prvog kontakta među populacijom mladih je alkohol. On modifikuje sve funkcije, seksualnu takođe. Upravo zato tema " mladi i alkohol" zaokuplja naučnu pažnju.

Mlade osobe formiraju svoje stavove i strukturišu znanja upravo u periodu kada se i dešava prvo iskustvo sa alkoholom i budi seksualna potreba i rezultate koji ukazuju da ona vremenom uz alkohol slabi, otuđuje ih od partnera, okreće ka sebi i smanjuje realizaciju, neophodno je uneti u preventivne programe namenjene ovoj uzrasnoj grupi.
Mobing na poslu - istinite priče

Postavljeno: 23.09.2009

Mobing je reč koja se sve češće čuje među nama. Poslodavci ne biraju sredstva da dođu do svog cilja, a žrtve pokušavajući da zaštite sebe i svoju porodicu prolaze kroz pakao. U nastavku pročitajte pet istinitih priča:
Direktor škole uništava me i danas
Kao rukovodilac računovodstva u Višoj školi za obrazovanje vaspitača, radila sam punih 19 godina. Zbog nezakonitog rada direktora škole M. P. bila sam prinuđena da ga prijavim nadležnim organima da bih zaštitila svoj lični i poslovni integritet, a istovremeno i ustanove u kojoj sam radila. Zbog obraćanja tužiocu i policiji bila sam psihički zlostavljana, zlostavljana na poslu i to pismenim naredbama da u najkraćem roku obavim zadate poslove. Direktor je prestao sa mnom da komunicira i za sve važne konsultacije obraćao se drugoj službenici. Bila sam izolovana od kolektiva jer niko nije smeo javno da razgovara sa mnom, ali su se zato van škole ili telefonskim putem izvinjavali. Svi su mi govorili da ne smeju da pričaju s mnom, u protivnom preti im otkaz.

Nepravilnosti u mom radu nije bilo. U svojoj nemoći, direktor je posegnuo za izmenom Pravilnika o sistematizaciji radnih mesta. Novim pravilnikom predviđa posebne uslove za šefa računovodstva - ekonomski fakultet i položen stručni ispit za vršenje poslova samostalnog vođenja poslovnih knjiga. To je uradio da bi stvorio mogućnost za moju eliminaciju sa tog radnog mesta.

Završila sam višu ekonomsku školu, imala sam 19 godina rada na poslovima samostalnog vođenja knjiga u istoj školi, od ukupno 23 godine staža, položen stučni ispit, zvanje samostalnog računovođe, završenu školu za rad na računaru. Na osnovu oglasa za popunu radnog mesta šefa računovodstva prima drugo lice, a da moj radni status nije rešio. Tri meseca sam bila na bolovanju zbog herpesa dobijenog zbog stresa.

Mobing je moja svakodnevica. Posle tri meseca dolazim na posao i nakon deset minuta dobijam rešenje da je za mojim radom prestala potreba i da me šalje na plaćeno odsustvo u trajanju od 45 radnih dana, a nakon toga šalje me na godišnji odmor. Po isteku odsustva i godišnjeg odmora dobijam rešenje o prestanku radnog odnosa kao neraspoređen radnik. Povela sam radni spor. Dobijam spor. Istovremeno je Opštinsko javno tužilaštvo na osnovu moje prijave zbog davanja nezakonitog otkaza podiglo optužnicu protiv direktora. Do danas taj process nije okončan.

Direktor je podneo predlog za reviziju Vrhovnom sudu i na moje zaprepašćenje Vrhovni sud ukida odluke nižih sudova, proglašava da je tužbeni zahtev neosnovan i odbija ga uz obrazloženje da za mene nije bilo drugog radnog mesta u školi ni van nje. Uz nove dokaze da je po sistematizaciji bilo slobodno mesto knjižnjičara u biblioteci, pokrećem novi zahtev za obnovu postupka. Moj zahtev nije prihvaćen i tako sam iscrpla sve zakonske mogućnosti za pravednim rešenjem. Jedino što sam dobila je nalog da platim sudske troškove i troškove advokata koga je škola angažovala.

Moj zlostavljač je i dalje direktor sa 66 punih godina života. Pošto, izgleda, o njegovom odlasku u penziju, odlučuje on lično (nadležni organi ne žele da primene zakon) ostaće direktor do kraja života. Kada je on u pitanju, očigledno je o kakvoj se ličnosti radi, kao što je i potpuno jasno da sam ja žrtva brutalnog mobinga koji se nada mnom vrši, nažalost, uz podršku sudova i Ministarstva prosvete.
Smatram da su mi ugrožena ljudska prava, Ustavom zagarantovana, i tražim zaštitu i pravdu za sebe i svoju porodicu.

ISCELJENJE-prestanak opiranju emocijama

 ISCELJENJE je proces koji započinje prestankom opiranja emocijama i dopuštanjem da ih iskusite. Ponekad partneri izaberu da, za određeno vreme, isceljenje načine temom u svom odnosu. Odnos pruža mnoge mogućnosti da se iskusi emocionalno isceljenje, ali da biste lečili stare rane morate prvo postati svesni šta je ono što je potrebno da bude isceljeno. To znači obraćanje pažnje na ono što zaista osećate. Emocije ukazuju na to što treba lečiti. Bilo koja oblast u odnosu u kojoj se osećate uznemireno, blokirano, zaglavljeno, ukočeno ili isključeno, poziva na lečenje. Mnoga osećanja koja iskusite, doživite između ostalih, u stvari su efekti prošlih događaja, nekih iz dalekog detinjstva. Bilo koji prošli događaj, značajan ili ne, koji kao rezultat ima Vaš doživljaj povređenosti, straha, besa, odbacivanja, omalovažavanja, postiđenosti, može još uvek uticati na Vas. Svi mi imamo te unutarnje rane koje utiču na nas tako da odbijamo da primimo od partnera/ke, bivamo preterano osetljivi ili reagujemo na određene stvari u sadašnjosti.Jedino sa osvešćivanjem povreda može početi isceljenje. Okrivljavanje partnera da Vas "čini uznemirenim", odvraća Vas od prepoznavanja Vašeg sopstvenog izvora bola. Ako pokušavate da razrešite uznemirenost pronalaženjem spoljašnjeg razloga za to, samo produžavate patnju. Tražeći uzroke Vaših osećanja izvan Vas samih, propuštate da obratite pažnju na unutrašnju dimenziju svog učešća u svemu što se događa. Zađite izvan "pozicije žrtve" sadašnjih okolnosti i prošlih događaja.Može li neka oblast Vašeg emocionalnog života profitirati od lečenja i da li zaista želite da je izlečite? Ako imate zaista istinsku nameru da je izlečite, isceljenje dolazi iz srca, iz otvorenosti da se prihvati tačno ono što osećate bez osude, osramoćenosti, i bez pokušaja za instant i trenutnim rešenjem. Isceljivanje je poniranje ka unutra. Vi ćete iskusiti sopstvena najdublja osećanja. Potpuno osetite bilo šta što je tamo, bez reči, bez analize, bez pokušaja da se nešto učini prividno boljim nego što jeste i bez želje da to nestane, bez etiketiranja kao lošeg i bez mišljenja o sebi kao pogrešnom zato što postoje u Vama i takva osećanja. Prosto ih osetite sa mirnoćom i prihvatajući ih iz srca.U odnosu, jedna osoba može da pomaže drugoj u isceljivanju, ali ne na uobičajeni način, pokušavajući da popravi drugog, da raspravlja sa njim ili da nešto čini da bi se drugi osećao bolje. Ovi načini samo ometaju prirodan proces izlečenja. Kada izaberete da podržite partnera/ku u samoisceljenju, najvažnija stvar je da budete prisutni, dostupni za ono što oseća, pa ma šta to bilo. Samo otvorite svoje srce i prosto budite posvećeno prisutni. Ne pokušavajte ništa da promenite. Vi bodrite izlečenje kada prihvatate bilo šta što partner/ka oseća, bez osuđivanja kao pogrešnog, negativnog ili nepoželjnog.Isceljenje dolazi u mnogo formi i dešava se kada slušate sa fokusom i empatijom, kada dopuštate da partner/ka u potpunosti oseća ono što oseća: strah, tugu, ljutnju - bez prekidanja, bez upadanja. Jedan od najvećih isceljiteljskih darova može biti - sedeti i biti prisutan kao svedok bolnog jecanja i natapanja jastuka suzama. Isceljenje se dešava čak i u potpunoj tišini.Ljubav je neprikosnoven sastojak isceljenja. Naravno, prvenstveno ljubav prema sebi, i tek tako možemo da pomažemo i drugima u lečenju. Postoji li neka oblast u Vašem odnosu koju biste želeli da iscelite? Šta god da partneri dele u procesu isceljenja, pri tome se oboje leče

O intuiciji

Imate osecaj da ce se nesto desiti, bilo dobro ili lose, ali taj osecaj iz stomaka ili srca govori sam po sebi.. ne slusa on razum, niti emocije... Kao da je cesto u sukobu sa onim sto znamo, il osecamo... pa sumnjamo u osecaj, mozda pre i poverujemo i slabim lazima jer ne zelimo verovati sebi.... Da li ce nas vreme nauciti da verujemo toj intuiciji, zavisi samo od nas da li cemo prihvatiti ono sta vec nesvesno znamo..a sta je drugo intucija no predsvesno znanje... sta je drugo nego zakljucak o necemu o cijem procesu zakljucivanja ne znamo nista vec samo zakljucak.. a to je slucaj sa predsvesnim razmisljanjem-nismo svesni da smo razmisljali vec samo znamo zakljucak... ali to ne umanjuje vrednost intuicije.. jer ona sada ovde citach onih malih poruka koju nam durgi salje svojom gestakulacijom, svojim dodirima ili ne-dodirima, bojom glasa, ili sitnim malim lazima kada se pokusava upakovati u realnost laz... Davno je bila napisana knjiga ljudi lazi... a nije receno zasto ljudi lazu? Najcesce lazu da bi sakrili svoju nesavrsenost, i kako bi izbegli neku kaznu jer znaju unapred da taj postupak nece izazvati prijatna osecanja kod drugih... Prihvatiti sebe kakvi jeste-savrseni u svojoj nesavrsenosti je jedan od prvih koraka... to ce pomoci da nemate zelju da slazete... i ipak je potrebno da znate, da laz uvek ima logicku gresku koja se da lako otkriti... Zato slusajte intuiciju kada vam sapuce...slusajte pa proverite da li je tacna.. ali je nemojte ignorisati jer je to kao da se odricete jednog od cula.... Najjacu intuiciju imaju Vodolije, zatim Skorpioni, Rakovi, Ribe, a zatim svi drugi znaci...Vezbajte intuiciju jer je ona kao misic--sto vise vezbate, to cete vise sa lakocom dolaziti do dosta informacija koje su obicno nedostupne... Intucija se ne desava slucajno, i taj osecaj je alarm da se nesto desava cega jos niste skroz svesni... :)

PRIHVATANJE SEBE I SITUACIJE


Jedan on nalekovitijih prihvatanja je kada prihvatiti sebe kakvi jeste, sa svim vrlinama I manama-jer tada pocinje rast licnosti.To prihvatanje ne znachi sada da sednete skrstenih ruku vec da I dalje radite na sebi tj da svoje mane korigujete, I da sve ono sto vam ne odgovora menjate bez ikakve prisile.Cesto ljudi osete unutrasnju prisilu da moraju biti savrseni, da se moraju truditi u zivotu, da moraju da udovoljavaju drugima, da budu hladni bez osecanja, ili pak da budu stalno u zurbi-vecito zadihani.To su unutrasje prisile koje su neprijatelji ljudskoj sreci I zivljenju zivota sa punim plucima. Prihvatiti sebe realnim kakvi jeste, to znaci bez ikakvih uslova. Vec prihvatiti svoje bice-svoje Ja onakvo kako jeste, svoje psihocno Ja I svoje telesno Ja- je lekovit cin odrastanja.Kada sebe prihvatite u potpunosti, tada ne osecate tog unutrasnjeg gonicha koji vas cini tuznim, vec od te pozicije bezuslovnog prihvatanja sebe-da ste apsolutno vredni kao ljudsko bice I da imate svoje pravo da zivite zdravo I zadovoljno, da volite I da budete voljeni, od te pozicije vi se ravijate dalje I korigujete ono sta zelite ( a ne sta morate-jer nema vise prisile). Prihvatiti sebe je pocetak razvoja ka jakom I fleksibilnom Ja, ka trajnom osecanju zadovoljstva samim sobom. I to nije pozicija lenjosti-vec osobe koje prihvate sebe postaju I vise nego aktivne-vole zivot, zele da rade, da se ucine zivot lepsim sebi I drugima, spontani su I maksimalno realni u vezi sebe, drugih I sveta. To je pozicija realnosti I samo-ljubavi iz koje se razvijaju najkvaliteniji odnosi, kao I zivotni ciljevi. Sa druge strane, prihvatanje situacije kakva jeste u vasem zivotu ne znaci od nje odustati, ili se okupirati tkz “ magijskim” misljenjem po kojem je dovoljno da mislite pozitivno I ono ce se desiti.Hmm, pa nece. Kako se kaze: VERA BEZ DELA JE PRAZNA.Prihvatiti okolnosti kako se desavaju da-videti uh u njihovom punom obliku, ali ne I tu stati-vec aktivirati se I menjati situaciju ako vas ugrozava ili vam ne dozvoljava ostvarenje zelje. Jedino u situacijama koje su vam vase kontrole ( kojih je vrlo malo) morate odustati tako sto cete promeniti okruzenje. Tako recimo, ako vas napadne medved u sumi-necete vizuelizirati kako medved sam staje , niti cete prihvatiti situaciju kakvu jeste I necete se nervirati, vec cete videti sta mozete da uradite po tom pitanju sada. Da li mozete da promenite situaciju I kako? Ako ne mozete, onda cete promeniti sredinu, tj izaci iz nje- u ovom slucaju pobeci. A ako mozete nesto uciniti, npr popeti se na drvo, ili zaobici medveda-ok. Vecina ljudi odbacuje licnu odgovornost da moze menjati stvari-sto vuce u pasivnost-cuvena recenica pasivnosti je: “J..., ja tu ne mogu nista.” Pa, mozete mnogo toga, imate izbora pa I to da necete nista da uradite je opet vas izbor koji mozete promeniti ukoliko zelite. Tako da je realnije reci: ne zelim da promenim, umesto-J.., ja tu ne mogu nista.A u situacijama u kojima realno ne mozete nista-kao sto je recimo vremenski uticaj-onda cete se skloniti kada vam ne odgovara vreme a necete sedeti na ulici po kisi I reci-ja tu ne mogu nista. Ono sto vam dajem ovde u tekstu jeste spisak pitanja po kojem kada idete od prvog do poslednjeg lako mozete SVAKU situaciju proveriti I kako mozete reagovati I korigovati vas pasivan odnos. Da li se nesto bitno desilo?Da li postoji bitan problem?Koje su opcije s kojima bih resio problem?Da li je moguce promeniti dogadjaj?Da li je moguce promeniti problem?Da li je moguce promeniti I kreirati nove opcije?Da li moguce da reagujem drugacije?Da li sam u mogucnosti da resim problem?Da li je moguce da preuzmem opcije da resim problem? Prihvatite sebe u potpunosti. Radite na sebi. Razvijajte se. Radite pametno a ne tesko.

OM-(njegowo znachenje)



Na pocetku bijase samo bezoblicni Bog ili Brahma, praznina i uzvisena tisina. Voljom Bozjom iz tisine pocela je Emanirati - (nastajati) vibracija poput Zvuka. To je bio: - AUM /- OM / - OMKARA. Praiskonski zvuk ili Nada Brahma koji je izraz samog Gospodina,koji je istinska forma Boga. Cijela kreacija je izasla iz tog praiskonskog zvuka. Stoga je on prisutan u svoj stvorenoj materiji: Planetama, Zvijezdama u svim molekulama i prane(vitalne vibracije-energije) koja prozima cijeli svemir. Da uzmogne cuti taj zvuk covjekse mora pribliziti samoj srzi(biti) vlastitog bica. OM oznacava ostvarenog Gospoda. To je Maha Mantra (Velika mantra) koja u meditaciji, covjeka moze dovesti do izvora osobnog bica do Jastva ili Atme.Sastav zvuka OM---------------Zvuk OM sastoji se od tri razdijeljena zvuka i to od:A - AkaraU - UkaraM - MakaraGospodin koji je poistovjecen sa zvukom(Sadba) javlja se u tri razlicita aspekta povezana u jednu cijelinu.A oni su: - Stvaranje(Srushti)- Odrzavanje(Sthithi)- Razaranje(Laya)To su uloge bozanskog trojstva:BrahmaVishnuMaheshvaraTa tri aspekta utjelovljenja su tri slova kola sacinjavaju OM. Ta tri slova su:A - Predstavlja Brahmana - StvarateljaU - Predstavlja Vishnua - OdrzavateljaM - Predstavlja Shivu - RazarateljaOM takodjer predstavlja Jastvo ili Atmu koja ima cetiri stanja svijesti:A - Budno stanje JagathU - Stanje sna SwapnaM - Stanje dubokog sna SushuptiCetvrto stanje Turya i ovo stanje je iznad ova tri a to je tisina(rezonancija koju ne cujemo) koja slijedi iza zvuka M. U tom stanju transcindentalne svijesti doticemo izvoriste naseg bica te spoznajemo Jastvo.Intonacija OM-a---------------OM treba intonirati sto polaganije, svaki zvuk posebnona nacin: A - izranja iz grlaU - talasa preko jezikaM - nastane kad se usnice spojeTehnika intonacije OM-a-----------------------Nacin kako pravilno intonirati OM je:1.- Jezik treba lezati opusteno na dnu usne supljine.2.- Zatim treba duboko udahnuti.3.- Uz lagano otvaranje usnice izgovara se zvuk A - Akara koja njezno izranja iz grla i tu vibrira u postepenom pojacavanju.4.- Zvuk A postepeno prelazi u zvuk U - Ukara koji talasajuci se jezikom prenosi titraje po usnoj supljini nakon cega se usnice pocinju polako zatvarati.5.- Kada se konacno usnice zatvore zvuk prelazi i vibrira u slovu M. Prozimanje zvuka M prenosi se kao vibracija koja se ne osjeca samo u ustima i na usnicama nego i u nosu i po cijeloj lubanji.6.- Zvuk M se na kraju stapa s Tisinom.O znacaju intoniranja OM-a tri puta------------------------------------OM je zivotno odrzavajuca snaga. Mozemo u pravom smislu kazati, sam Bog vrhovna kreacija. Samo znacenje OM-a tri puta je: 1.- Radi prizivanja Boga sveg manifestiranog i ne manifestiranog.2.- Za tijelo - adibhaautika.3.- Radi Umnih i psihickih procesa te kreativnosti - Adhyatmika.4.- Radi Duse(Adidavika).O znacaju intoniranja OM-a pet puta-----------------------------------Pet intonacija OM-a izvodi se da bi se procistilo pet organa akcije ili Karmendrija.1.- Prvi OM za organe govora - jezika i usta.2.- Drugi OM za ruke3.- Treci OM za noge4.- Cetvrti OM za organe za izlucivanje5.- Peti OM za organe za reprodukcijuZato neka uvod u pocetak prakse uvijek zapocne intonacijom OM-a, jer je OM kljuc za otvaranje "Bozijih vrata" i priblizavanje samome Bogu najvisoj kreaciji. Zato ga intonirajmo iz dubine naseg bica "srca". Tako da ce se nasa svijest, dignuti na visu razinu. Stoga neka nam OM bude stalni pratilac ma gdje se nalazili, a um stalno usmjeren na njegovo intoniranje.Ovaj kratki tekst o znacaju i nacinu pravilnog intoniranja OM-a, od srca predajem svim onima tragaocima za istinom, ma bilo kojim putem duhovnosti





Odgoj u duhu ljudskih vrijednosti temelj je za izgradnju cjelovite ličnosti, te vrijednosti i načela su: 1. Satya - Istina 2. Dharma - Ispravno djelovanje 3. Šanti - Savršeni mir 4. Prema - Nesebićna ljubav; Voli sve 5. Ahimsâ - Ne povrijedi nikad 6. Tyâga - Pomozi uvijek, Služi svima 7. Ânanda



TANTRA

Tantra je proces transformacije niže prirode i nižih energija u višu Spiritualnu prirodu.Tantra je tehnika, praksa ili sustav koji oslobađa uspavanu potencijalnu energiju. Ona otvara vrata do našeg pravog bića...

URINOTERAPIJA-Alternatiwna medicina


Shivambu Shastra
Prastara tehnika lječenja urinom ponovo je oživjela, a njene bezbrojne zdravstvene prednosti istražuju se od strane naučnika, zdravstvenih radnika i drugih.


BUĐENJE UNUTRAŠNJEG ISCJELITELJA

Živimo u jednoj magičnoj eri: sve oko nas, na svim nivoima; svjedoci smo spajanja Istoka i Zapada, antičkog i modernog, našeg duhovnog nasljeđa i nauke. Sretni smo što živimo u ova uzbudljiva vremena, i što smo u stanju da gledamo sa strahopoštovanjem kako se život otkriva upravo pred našim očima. Moderna naučna istraživanja danas nam otkrivaju da se prastare duhovne istine potvrđuju najnovijim otkrićima na polju kvantne fizike i metoda lječenja uz pomoć vibracija.

Jedna od tih moćnih metoda liječenja, koja je i dan danas u procvatu, je Shivambu Shastra, koja je poštovana hiljadama godina kao "Majka Ayurvedic-ne Medicine" a široko poznata kao "Terapija Vlastitim Urinom". Shivambu bukvalno znači "Šivina Voda". Ta "metoda korištenja urina za podmlađivanje" opisana je u Shivambu Kalpa Vidhi, dijelu dokumenta po imenu Damar Tantra, koji je star preko 5000 godina i koji povezuje tu praksu sa Vedama, svetim Hindu spisima. Terapija vlastitim urinom se smatra jednom od božanskih manifestacija kosmičke inteligencije i kao takva ona se koristi od strane indijskih jogija za oslobađanje kundalini energije.

Postoji nešto što je stvarno ezoterično u vezi urina. On se smatra jednom natprirodnom i živom hranom, zato što je on sporedni produkt krvi i što u sebi sadrži “životnu silu” ili pranu. Korištenje urina kao terapeutskog sredstva odražava nam jednog “unutarnjeg iscjelitelja” koji radi kako na jednom mehaničkom nivou tako i na energetskom. To podrazumjeva da urin, kao jedna holografska supstanca, ima sposobnost da utiče na svaki nivo bića – od fizičkog, preko elektromagnetnog polja emocija i uma, pa sve do gornjih, suptilnijih vibracija čovjekove duše.

Urin se smatra neprocjenljivim izvorom hrane i iscjeljenja koji je možda previše kontroverzan ili nedovoljno finansijski zahvalan da bi se spominjao ili preporučivao od strane klasične medicine. Urin jedne osobe, kao jedna vrsta žive hrane, sadrži u sebi elemente koji su specifični za vlastito tijelo te osobe. Tijelo čovjeka neprestano proizvodi jednu veliku količinu raznih antitijela, hormona, encima i drugih prirodnih supstanci kako bi regulisalo i kontrolisalo svoje funkcije i izlazilo na kraj sa svim onim što mu narušava ravnotežu i čega mi većinom nismo svjesni.

Klinička istraživanja su potvrdila da hiljade važnih tjelesnih supstanci i hranljivih materija koje završavaju u urinu odražavaju individualno funkcionisanje tijela određene osobe. Kada se ove supstance ponovo iskoriste, one se ponašaju kao prirodne vakcine, antibiotici i antikancerogeni agensi; isto tako, one uspostavljaju hormonalnu ravnotežu i djeluju protiv raznih alergija. Odatle se sve ove informacije, koje urin u sebi sadrži, ne mogu duplicirati ili uzimati iz nekih drugih izvora. Isto kao što ni priroda ne stvara dva čovjeka koji su potpuno isti, tako u svijetu ne postoje ni dva uzorka urina koji sadrže identične komponente.
STERILNI SPOREDNI-PRODUKT FILTRACIJE KRVI

Urin nije nikakva prljava otrovna supstanca koja je odbačena od strane tijela. Urin je sporedni produkt koji nastaje procesom filtracije krvi a ne otpadni produkt te filtracije. U medicini se on naziva “ultrafiltrat plazme”. To je jedan pročišćeni derivat same krvi, koji je napravljen od strane bubrega, čija primarna funkcija nije ekskrecija, nego regulacija svih elemenata i njihovih koncentracija u krvi. Urin se može porediti sa ostacima od ručka, i ta metafora nam može pomoći da razumijemo zašto naše tijelo izbacuje iz sebe elemente koji su bitni za naše zdravlje i dobrostanje.

Krv, ispunjena hranljivim materijama, prolazi kroz jetru gdje se iz nje odstranjuju toksini, koji se onda eliminišu iz tijela kao čvrsti otpadni materijal. Na kraju se takva pročišćena “čista” krv podvrgava jednom procesu filtracije u bubrezima, gdje se suvišna voda, soli, vitamini, minerali, encimi, antitjela, urea, mokraćna kiselina i drugi elementi, koji u tom momentu nisu potrebni tijelu, skupljaju u obliku jedne pročišćene, sterilne vodene otopine, što predstavlja urin. Bubrezi imaju zadatak da održavaju u krvi ravnotežu raznih elemenata. Tako se mnogi važni elementi iz krvi ne filtriraju napolje iz nje zato što su oni otrovni ili štetni za tijelo, nego jednostavno zato što tijelu, u to određeno vrijeme, nije potrebna neka njihova određena koncentracija. Upravo ta regulativna funkcija bubrega nam i omogućava da, u bilo koje vrijeme, jedemo i pijemo više nego što je to našem tijelu potrebno.
BIOHEMIJSKE KOMPONENTE

Procjenjuje se da urin sadrži u sebi hiljade biohemijskih supstanci, međutim, samo 200 njih je do sada proučeno. On predstavlja jednu ogromnu riznicu važnih hranljivih materija, encima, hormona, prirodnih antitijela i drugih imunoloških odbrambenih agenasa, koji su od kritičnog značaja.

Neke od tih komponenti koje je vrijedno pomenuti su: alantoin (nalazimo ga i u biljkama gavez i aloe vera, - pomaže kod opekotina od sunca); amino kiselina kreatinin; DHEA hormon (za kojeg je naučno dokazano da djeluje protiv starenja, protiv raka i protiv debljanja); melatonin (poznat po svojom umirujućem dejstvu na fizičko tijelo i na pojačanje imuniteta); i seksualni hormoni kao što su testosteron, androgen i estrogen.

Kada uzmemo u obzir sve ove sastojke urina, onda možemo lakše razumjeti i njegovo antibakterijsko, antivirusno, antigljivično, antikancerogeno, antikonvulzivno i antispazmičko dejstvo.

Dr A. H. Free je još 1975.g. objavio u svojoj knjizi, Urinalysis in Clinical Laboratory Practice, jednu listu sastojaka urina, za koju se ne može reći da je potpuna:
Alanine
Arginine
Ascorbic acid
Allantoin
Amino acids
Bicarbonate
Biotin
Calcium
Creatinine
Cystine
Dopamine
Epinephrine
Folic acid
Glucose
Glutamic acid
Glycine
Inositol
Iodine
Iron (željezo)
Lysine
Magnesium
Manganese
Methionine
Nitrogen
Ornithine
Pantothenic acid
Phenylalanine
Phosphorus, organic
Potassium
Proteins, total
Riboflavin
Tryptophan
Tyrosine
Urea
Vitamin B6
Vitamin B12
Zinc
38 mg/day
32 mg/day
30 mg/day
12 mg/day
2.1 g/day
140 mg/day
35 mg/day
23 mg/day
1.4 mg/day
120 mg/day
0.40 mg/day
0.01 mg/day
4 mg/day
100 mg/day
308 mg/day
455 mg/day
14 mg/day
0.25 mg/day
0.5 mg/day
56 mg/day
100 mg/day
0.5 mg/day
10 mg/day
15 g/day
10 mg/day
3 mg/day
21mg/day
9 mg/day
2.5 mg/day
5 mg/day
0.9 mg/day
28 mg/day
50 mg/day
24.5 mg/day
100 mg/day
0.03 mg/day
1.4 mg/day


KORISNA DEJSTVA I PRIMJENA

Bilo šta što se nalazilo u krvi, ne može da bude štetno za osobu iz čije krvi to potiće. Osim toga, kada se proguta, urin ne ide direktno u cirkulaciju nego putuje kroz probavni sistem gdje se njegovi sastojci sortiraju. Oni od njih koji su korisni, koriste se ponovo, dok se drugi odbacuju u obliku čvrstog otpada. Kada se nivo toksina u krvi poveća, to stimuliše crijeva i limfatični sistem da se “isperu,” kako bi eliminisali zaostali otpadni materijal koji se nakupio u debelom crijevu. Količina toksina koja se može naći u urinu svake osobe je u vezi sa količinom ekskrementa koji se zadržava u debelom crijevu. Tako ovi toksini, koji su zastupljeni u neznatnim količinama u urinu, stimulišu reakciju pročišćavanja kod svakog čovjeka, vakcinišu i štite tijelo od bolesti.

Naučni radovi sprovedeni na ureji, koja se smatra jednom otrovnom organskom materijom u urinu, pokazali su da se ona pretvara u esencijalne amino kiseline kada se reciklira ingestijom, te tako pomaže našem tijelu u metabolizmu bjelančevina. Za ureju je takođe dokazano da je ona jedan veoma djelotvoran antibakterijski i antiviralni agens, jedan od najboljih prirodnih diuretika i najdjelotvornije sredsvo za održavanje vlažnosti kože, koje je ikada pronađeno. Ureja povećava sposobnost kože za vezanje vode uz pomoć otvaranja njenih slojeva koji služe za vezanje vodonika i tako privlači vlagu do njenih dehidriranih ćelija. Kao prirodni diuretik (pospješuje izlučivanje vode iz organizma), ona je nenadmašna, te se često propisuje kod slučajeva edema ili nateklina, glaukoma, epilepsije i meningitisa, kako bi smanjila pritisak na mozak ili kičmenu moždinu. Ureja je kao medicinsko sredstvo takođe odobrena od strane FDA (Zavod za Zaštitu Zdravlja u USA), a njena značajna i sveobuhvatna antineoplastična svojstva koriste se u sklopu antikancerogenih lijekova i terapije.

Čak i mokračna kiselina (uric acid), koja se normalno smatra otpadnim produktom koji izaziva giht, ima izvanredne ljekovite osobine, kao što su sprečavanje raka i starenja, uz pomoć uništavanja slobodnih radikala.

Urokinaza, jedan encim koji se takođe nalazi u urinu, koristi se u ljekovitom obliku za rastapanje krvnih ugrušaka i naširoko se koristi za deblokiranje srčanih arterija kod žtava infarkta.

Jedna od najvećih svjetskih kompanija koja proizvodi sredstva za liječenje neplodnosti, koristi hormone iz čovjekovog urina koji pospješuju ovulaciju, za pravljenje lijeka po imenu Pergonal, na osnovu kojeg je samo u 1992.g. napravila profit od 855 miliona dolara.

Još neki od primjera komercijalnog korištenja urina i ureje, danas uključuju: Murine – kapi za uši; Ureaphil, diuretik napravljen od ureje; Urofollotropin, ekskrakt iz urina na liječenje neplodnosti; Ureacin, krema za kožna oboljenja na bazi ureje; Amino-Cerv, krema za tretman cerviksa materice, na bazi ureje; Premarin, ekstrakt estrogena iz urina, koristi se za liječenje čireva, opekotina, inficiranih rana itd.
SUPTILNA NAUKA

Većina onih koji se bave terapijom urinom nikada nisu potražili neko naučno objašnjenje zašto ili kako ovo funkcioniše; njihova vlastita iskustva su im bila više nego dovoljna. Međutim, kako interes moderne medicine u efikasne tehnike liječenja Shivambu Shastra raste, sve više naučnih istraživanja se sprovodi i mnogo toga se otkriva što naučno potkrepljuje bogatu istoriju liječenja ovom vrstom terapije.

Ayurveda smatra da je uzrok bolesti narušavanje unutrašnje metaboličke ravnoteže, koja se manifestuje u pet elemenata – eter, zrak, vatra, voda i zemlja, kod svake individue. Da bi se zdravlje povratilo, potrebo je uspostaviti ponovnu ravnotežu metabolizma. Tako se i ovih pet elemenata mora dovesti u tačku ekvilibrijuma.

Naučno gledajući, čovjek može uzeti u obzir da je terapija vlastitim urinom samo jedno proširenje metoda Jenner-a i Pasteur-a, u smislu auto-inokulacije ili samo-vakcinacije. Određene tjelesne supstance koje su odstranjene iz tijela, od kojih su neke proizvedene kao rezultat narušene ravnoteže, ponovo se unose u organizam u malim količinama gdje bivaju re-apsorbovane u krv, preko crijeva ili kože. To daje imunološkom sistemu sve informacije koje su mu potrebne, kao priliku da pravilno reaguje i ostvari homeostazu.

Coen van der Kroon, u svojoj knjizi The Golden Fountain, tvrdi da je takozvana "teorija transmutacije" mehanizam na kome počiva Shivambu Shastra. Prema toj teoriji tijelo je u stanju da, prilikom energetske izmjene, izazove tzv. "kratki-spoj" u sistemu uz pomoć ingestije svojih vlastitih, izlučenih tjelesnih tečnosti, kako bi stimulisanjem unutarnjih transmutacionih sila izazvalo tjelesnu transformaciju nekorisnih supstanci u korisne. Van der Kroon pretpostavlja da se terapijom vlastitim urinom vjerovatno može restruktuirati i oštećena DNA, pogotovo ako neko koristi urin i istovremeno posti.

Dr Johann Abele, izražava to ovako:
...postavlja se pitanje da li urin možemo smatrati nekom vrstom tečnog holograma. U momentu kada tijelo postane svjesno prisustva urina na neki nekonvencionalan način (kao kod slučaja da ga ubacimo u tijelo uz pomoć intramuskularne injekcije ili ingestijom), cijeli organizam izvrši jednu analizu i nakon toga izvrši određene korekcije na svom mehanizmu regulacije...

Jedan važan aspekt ove teorije je koncept tzv. "strukturirane vode". I tijelo i urin se uglavnom sastoje od vode, u raznim nivoima njene molekularne organizacije. Što su više molekule vode organizovanije, to i encimi koji su odgovorni za probavu, apsorpiciju i transmutaciju, efikasnije obavljaju svoj posao.

Dokazano je da molekule vode postaju mnogo organizovanije u biološkim sistemima kada se izlože dejstvu sunca ili kada se nalaze u bliskom kontaktu sa kristalima. Tijelo je receptor ili prijemnik za sunčevu svjetlost i ono u sebi sadrži veliku količinu čvrstih ili tečnih kristalinskih supstanci; tjelesne tečnosti stvarno same obrazuju tečne kristale.

Urin je sam posebi supstanca slična kristalu koja u sebi sadrži veliku količinu strukturirane vode, te kad se ponovo unese u organizam on pospješuje dejstvo encima i povećava otopljivost minerala, što popravlja zdravlje organizma i povećava njegove energetske rezerve. Gledajući na urin kao na jedan tečni kristal, možemo reći da on u sebi sadrži vibracije koje se nalaze u potpunoj harmoniji sa vibracijama tijela iz kojeg potiče. Urin re-ingestijom može da preda tijelu veoma važne vibracione informacije koje su mu potrebne za dvije stvari: prvo, za održavanje postojeće zdrave tjelesne rezonancije, i drugo, za suprostavljanje vibracijama bolesti ili stresa; ili bilo kojoj drugoj nezdravoj rezonanciji tijela. Na primjer, disharmonični zvukovi se mogu neutralisati upotrebom istih zvukova.

Vibraciona struktura tijela igra jednu veoma važnu ulogu u procesu transmutacije. Na primjer, rezonantno polje jednog kristala može da podstakne neku bjelančevinu da se ona promjeni u drugi oblik koji je mnogo korisniji tijelu ili da se tijelo lakše adaptira na nju. Ovo se može nazvati “modernom alhemijom”, i to odgovara principima homeopatije.

Homeopatija (Homoeopathy) podrazumjeva metodu liječenja koja je klinički bazirana na tzv. "zakonu sličnih", gdje se koriste medicinski aktivne supstance u zanemarljivo malim dozama i nikad u svojoj punoj jačini, gdje se djelotvorna supstanca prethodno podvrgava jednom procesu rastvaranja. Kada se u tijelo unese to homeopatično ljekovito sredstvo, ono se stimuliše na određene radnje ne zbog zbog fizičkih ili hemijskih svojstava te supstance, nego usljed njene energetske prirode koju tijelo prima u smislu novih vibratornih informacija. (…)
ZDRAVSTVENE TEGOBE KOJE INDICIRAJU SAMO-TERAPIJU

Da počnemo sa, Dr Beatrice Bartnett [autor knjige Urine Therapy - It May Save Your Life, (Urinoterapija – To Vam Može Spasiti Život )] koja predlaže da se počne sa jednom molitvom kojom treba da se zahvalimo našem tijelu što nam je obezbjedilo ovaj božanski eliksir. Urin treba piti polako, dragovoljno i sa zadovoljstvom! To nije toliko lako uzimajući u obzir da većina ljudi koji počnu piti urin nalaze njegov ukus previše kiselim, gorkim i vrlo oštrog mirisa. Čak i u slučaju kad je urin razblažen sa vodom neki mogu da osjete mučninu, da dobiju glavobolju ili neke druge jače reakcije, prije nego što se naviknu na to i počnu da primjećuju prve rezultate.

Martha Christy [autor knjige: Your Own Perfect Medicine(Vaša Lična Perfektna Medicina)] sugeriše da ne treba piti enormne količine vode kako bi se isprali bubrezi, pošto to previše razblažuje urin i njegova ljekovita svojstva.

Dobro bi bilo da se čovjek sjeti da je njegov urin uzorak onoga što teče kroz vene njegovog tijela, i da osjećaj odvratnosti prije treba koristiti upravo kao motivaciju za popravljanje unutrašnjeg stanja, nego kao opravdanje za nekorištenje ove čudotvorne terapije u cilju ozdravljenja.

Urin je u svojoj suštini manje toksičan i zdraviji od većine hrane i napitaka koje unosimo u svoj organizam, koji nekim čudom još uvijek uspjeva da preradi tu "đank-hranu" i napitke, i na kraju još da napravi od njih jedan dragocjen, ljekoviti napitak. Međutim, koliko bi naš urin bio djelotvorniji za medicinske i druge svrhe, kad bi taj urin bio produkt jednog tijela hranjenog zdravom i prirodnom hranom?

Pijući urin čovjek počinje ozbiljnije razmišljati i o onome što on normalno jede. Pošto se tu radi o jednom sporednom produktu krvi, onda je logično da - što je naša krv čišća, utoliko će i naš urin biti zdraviji. Međutim, čak i urin koji je nastao iz relativno nezdrave krvi, u sebi sadrži dragocjene imunološke faktore koji nam popravljaju zdravlje ukoliko ih ponovo unesemo u sebe. Blagotvorno dejstvo urina u prečišćavanju krvi može se primjetiti uz pomoć promjene njegovog ukusa i boje; što se više reciklira, tako on postaje čistiji i bistriji. Ukoliko neko ima poteškoća kod uriniranja (neki tvrde da je slab mlaz - znak nedostatka životne energije) onda će ova praksa vremenom pojačati i mlaz urina za vrijeme uriniranja, što ujedno podrazumjeva i povećanje životne energije.

Međutim, ukoliko stalno unosimo toksične supstance u svoje tijelo, to može neutralizirati blagotvorne efekte terapije vlastitim urinom. Stoga se preporučuje da oni koji otpočnu s terapijom, prethodno ostave duvan kao i da smanje na najmanju moguću mjeru konzumiranje hladnih i obojenih napitaka, začina, hrane pećene na ulju, “brze hrane” (“junk foods”), prerađene hrane i šećera. Iznad svega, bitno je da se izbjegava alkohol, meso, kafa i tzv. “rekreativne droge”. Preporučuje se dijeta sa korištenjem što je manje moguće soli i proteina.

Kao i sa svim drugim prirodnim terapijama, sa ovim tretmanom se ne mora prestajati nakon povlačenja simptoma određene bolesti. U nešto suptilnije efekte ove terapije ubraja se i to što se čovjek počinje osjećati jačim, fizički i emocionalno opuštenijim, samopouzdanijim i srećnijim.
METODE SAMOTERAPIJE

Srednji mlaz svježe, tople, jutarnje mokraće je najpotentniji. Njega možemo pomiješati sa svježe iscjeđenim sokom od naranče, iako je u suštini najbolje da se urin ne miješa ni sa kakvom hranom ili napitcima. Urin treba uzeti jedan sat prije ili sat poslije obroka.

Oralne kapi svježeg urina mogu se staviti direktno ispod jezika. Preporučuje se da se prvog dana počne sa 1 – 5 kapi svježe jutarnje mokraće, pa da se drugog dana doza poveća na 5 – 10 kapi, a trećeg dana, isto toliko ujutro i naveče, prije odlaska u krevet. Kada se čovjek navikne, onda on postepeno može da povećava dozu sve do količine za koju smatra da postiže zadovoljavajuće rezultate; tako ta doza može da dostigne i jednu punu čašu!

Vlastita mokraća se može koristiti i u obliku kapi za oči i uši, kao i kod kupanja u kadi. Kapi za nos mogu pomoći kod pročišćavanja nozdrva i oslobađanja od mukoznog iscjetka. Grguljanje mokraće pomaže kod upale grla, a inhalacijom se mogu odstraniti smetnje kod sinusa i respiratorni poremećaji. Kada se proguta, urin ima laksativno i diuretično dejstvo, tako da pročišćava digestivni trakt.

Dr John Armstrong (autor knjige The Water of Life) naglašava i prednosti masaže urinom. On tvrdi da se dejstvo ostvaruje mnogo brže kod onih koji se kupaju ili masiraju svojom vlastitom mokraćom. On to preporučuje kod ozbiljnijih oboljenja, jer se urin apsorbuje kroz kožu a bjelančevine koje se nalaze u njemu na taj način izbjegavaju kontakt sa želudačnim sokovima, koji mogu smanjiti njihovu djelotvornost. Na taj način, urin takođe djeluje kao izvanredno kozmetičko sredstvo za hidraciju kože i iscjeljivanje raznih oštećenja na njoj. Za ovaj vid upotrebe, navodno je najbolje koristiti mokraću staru 4 – 8 dana. Miris amonijaka u staroj mokraći nije toksičan nego čak blagotvoran kad se koristi lokalno na koži.
ČESTO POSTAVLJANA PITANJA

Može li žena a pije svoju mokraću za vrijeme menstruacije?
Da, iako su uretra i vagina dva zasebna organa, u menstrualnoj tečnosti ne postoji ništa što može nekome naškoditi čak i ukoliko dođe do njenog miješanja sa mokraćom.

Može li čovjek da pije svoj urin kada uzima neke lijekove?
Odgovor je ukratko – ne, zato što postoji (mala) mogućnost prekoračenja doze određenog lijeka recikliranjem onog njegovog dijela koji biva izlučen uz pomoć mokraće. Međutim, hormoni, vitamini i minerali se mogu slobodno uzimati za vrijeme terapije vlastitim urinom.

U kojim slučajevima se Shivambu Shastra može koristiti?
S obzirom da se ona smatra kao istinska "panacea", za Shivambu Shastra se može reći da je djelotvorna kod preko 175 zdravstvenih poremećaja. Diagnoza tu ne igra toliko značajnu ulogu s obzirom da čovjekov uzorak mokraće perfektno predstavlja njegovo zdravstveno stanje. (…)

Urin se može lokalno utrljavati kod većine hroničnih zdravstvenih poremećaja na koži, kao što su akne, ekcemi, psorijaza, gljivične infekcije, rane, ujedi insekata, opekotine, pa čak i gangrena.
Interno, za ovu terapiju se smatra da je djelotvorna kod liječenja AIDS-a (pošto se antitijela HIV-a nalaze u urinu) kao i kod raka, sindroma hroničnog zamora (chronic fatigue syndrome), anemije, svih vrsta bolesti urinarnog trakta, prehlade i gripa, kandide, dijabetesa, probavnih poremećaja, žutice itd. Naučno je dokazano da je terapija vlastitom mokraćom djelotvorna kod infekcije polio virusom i kod tuberkuloze. Isto tako, neki doktori liječe imunološke bolesti kao što su psorijaza, karcinom bazalnih ćelija i astma, inramuskularnim ubrizgavanjem urina.

Zašto u nekim slučajevima terapija urina nema nikakvog efekta?
U nekim slučajeva postoji jedan hronični nedostatak jednog ili više minerala u organizmu čovjeka i u takvim slučajevima ti minerali nisu zastupljeni ni u njegovoj mokraći; u tim slučajevima čak i ako se generalno stanje kod tih osoba može popraviti, dešava se da jedan određeni problem ostaje i dalje isti. Na primjer, čovjek koji pati od dijabetesa će možda morati da uzima hrom kako bi pospješio korištenje šećera od strane ćelija, a vanadijum za pospješenje stvaranja insulina. Takva jedna potporna terapija može da bude potrebna da bi se izlječio dijabetes ili bilo koji drugi problem u vezi šećera u krvi, koji se ne može riješiti samom terapijom uz pomoć vlastitog urina.
ZLATNA BUDUĆNOST

Iako je mnogo pažnje usmjereno na mnoge od elementa urina kao i njihovom medicinskom korištenju, još uvijek nije sprovedeno jedno sveobuhvatno istraživanje urina, kao jedne cjeline koja se može terapeutski aplicirati.

Više od 600 naučnika, od kojih mnogi vjeruju da se čovjekovim urinom može tretirati sve, od ćelavosti pa do raka i AIDS-a, sastali su se u februaru 1996.g. u mjestu Goa, u Indiji, na Prvoj Svjetskoj Konferenciji o Auto-Urinarnoj Terapiji. Druga Svjetska Konferencija o Auto-Urinarnoj Terapiji održana je u Njemačkoj 1998.g.


Ovo su sigurno znakovi da Shivambu Shastra počinje da cvjeta u cijelom svijetu, da su ljudi spremni da preuzmu odgovornost za svoje vlastito zdravlje i da su spremni da prevladaju svoje vlastite predrasude, otvarajući svoju svijest za prastare duhovne istine.

U ovim vremenima, kada se trudimo da pronađemo načine za liječenje na jednom dubljem nivou, od veoma velike važnosti je da uzmemo u obzir Šivambu Šastru i prihvatimo je kao jednu dokazanu i duboko djelotvornu metodu za postizanje zdravlja na nivou našeg tijela, uma i duha.
 

Napomena:

Namjera ovog materijala nije da zamjeni ortodoksne medicinske tretmane. Ovo je jedan pokušaj da se ljudi upoznaju sa metodama liječenja Shivambu Shastra. Čitaocima koji su zainteresovani za terapiju urinom preporučuje se da se prvo posavjetuju sa svojim doktorom.